"Došla si, i za tobom je stiglo sunce, 

I zeleni je svod zlatan postao; 

I rogozi su usplamteli od smeha,

 I cvetovi mirisni zatresli se ljubavlju."

Mevlana Dželaluddin Rumi: Otkrio sam srce (gazel 1653)

• 
  

Nikada ovaj dom svjetlosti napustiti neću,

nikada ovaj grad blagoslova ostaviti neću,

jer u njemu sam svoju ljubav pronašao

i dok sam živ tu ostajem.

I da se ovaj svijet u more nevolja pretvori,

hrabro ću se s valovima nositi i brod svoga uma

u sigurnu luku ljubavi usmjeriti.

A ti, ako osobnu korist tražiš,

nastavi i nek Bog je s tobom,

no ja svojom istinom ne želim trgovati.

Otkrio sam srce i taj dom svjetlosti

nikada više napustiti neću.

Doma ~ kao Jedno

U srcu svakog čovjeka
jedan je dragulj neopisive ljepote, veličanstven.
Sjaj mu ni sve zvijezde univerzuma ne mogu nadmašiti.
U srcu svakog čovjeka...
mjesto je gdje se snovi oblikuju - gdje svjetovi se susreću,
a čarolija je neodvojiva od postojanja.
Tebi je to mjesto dobro poznato,

jer vraćaš mu se često.
Poznaješ njegov poseban miris,
koji ti slasno kaže
da stižeš Doma.

Na taj trenutak čekaš strpljivo...
tisućljeća su prošla.
Nije li vrijeme da se sjetiš?
Radosti letenja s anđelima.
Lakoće u srcu;
tog osjećaja koji ovoga trenutka prožima cijelo tvoje biće.
I najljepše tajne među njima: Ljubavi.
Čistog alkemijskog zlata koje iz nas sjaji.

Raspukni školjku svoje osobnosti.
Neka tvoja svjetlost zasja, potpuno.
Sve je moguće.
Zapamti,
ti svemu tome prethodiš.
Ti pravila pišeš.

Ne brini što će biti...
U srcu budi i znaj da se Život o trebi brine.
Znaj da ja o tebi brinem.
U trenutku stvaranja vremena i prostora,
zajedno smo sve to gledali, kao Jedno.

Sjećaš li se sad?

Julien Menard

Maya Angelou: Dodir anđela

Mi... nenavikli na hrabrost,

izbjeglice iz radosti...

živimo omotani oklopima samoće

sve dok ljubav

svoj uzvišeni sveti hram ne napusti

i pokaže nam se pred očima

kako bi nas za život oslobodila.

Ljubav doputuje,

a istim vlakom stignu blaženstva,

sjećanja na davne ugode,

drevne priče o boli.

I pored toga, ako smo hrabri,

ljubav nam s duše poskida lance straha.

Kao dijete od sise

odbije nas od naše nesigurnosti.

Pod vodopadom ljubavne svjetlosti

usudimo se biti hrabrima.

I odjednom vidimo

da ljubav traži sve što jesmo

i sve što ćemo ikada biti.

Ipak, samo nas ljubav može osloboditi.

SAMO SRCA

Život nam se odvija kao vrpca sa
zagonetnim slovima:
što se dalje odvija, to više zaboravljamo
što je pisalo prije.
A jednoga dana kad se najmanje nadamo,
vrpci je kraj.
Bože, daj nam snage da ispunimo svoje
vrijeme.

Što će nam mudrost da odgonetamo sve,
kad mi nismo sposobni za to? Tajne su gradili
vjekovi, a naše je vrijeme tek nekoliko godina.
Uzalud nam trud da dopremo do zvijezda i
zavirimo u svjetlost našeg sunca. Ali dalje
nas od zvijezda i više od sunca podiže jedna
ponizna misao Tebi.
Uzalud nam trud da siđemo u zemlju, do
nakraj njene dubine. Ali srcem sići u srce
bližnjega, dublje je, teže i sretnije.
Stoga nam; Gospodine, samo srca daj
i mi smo ispunili svoje vrijeme.

Sida Košutić