четвртак, 19. децембар 2013.



Nikada do sada nisam upoznao Ljubav poput ove koju osećam prema Tebi.
Nisam čak ni verovao da takva Ljubav postoji.
Um mi je zazirao od Nje, plašeći sa da bi mogla da ga sagori, kao oganj.
Ali, ako zaista nameravaš da me voliš svojim srcem i Bićem, nema tog ognja koji nas dvoje, orošeni ljubavnim užitkom, nećemo moći da podnesemo.
Zaista, još uvek ne mogu da se načudim činjenici da, iako si tako d
aleko od mene, poseduješ takvu moć nad mojim čulima.
Čak i kada ne razmišljam o Tebi, osećam tvoju nežnost i još tananiju prirodu koja mi se prikrada.
Sva moja nastojanja u danima patnje, tuge i čeznje, da se udaljim od Tebe, nisu pomogla.
Turobni dani i neprospavane noći nisu uspeli da me izleče od Ljubavi prema Lepoti, naprotiv, osnažili su je.
Neopisivo sam tužan što nisi sa mnom, u tolikoj meri, da se moje Bivstvovanje svelo na otupelo iščekivanje, koje se ne moze nazvati Životom.

Copyright © by Maja Gajicki





среда, 11. децембар 2013.

Mevlana Dželaludin Rumi: Ti brineš previše


Dušo moja, ti brineš previše.


Kažeš mi, od mene ti se vrti.

Zašto onda brineš 

zbog male glavobolje?


Kažeš mi da moja si antilopa.

Zašto onda brineš 

što ponekad na lava naiđeš?

Kažeš mi, moja si nebeska ljepota.


Zašto onda brineš 


zbog mijena mjesečevih i tijeka godina?


Kažeš mi, moj si izvor strasti.

Zašto onda brineš

hoće li se vrag s tobom poigrati?


Dušo moja, ti brineš previše.

Pogledaj samo što si postala,


sada si polje šećerne trske.

Zašto me onda


tako kiselo gledaš?


Pripitomila si krilatog konja Ljubavi.


Zašto onda brineš

što ti je magarac uginuo?

Kažeš, grijem te iznutra.

Čemu onda tako hladan dah?


Popela si se u nebeske visine.


Zašto onda brineš

zbog prašine ovoga svijeta?


Dušo moja, ti brineš previše. 

Prekrasno pjevaš

otkako si me srela,


a i vješt timaritelj si postala,

svaki čvor možeš razvezati.

Zašto onda brineš

o tankoj uzici ovoga života?

Ruke su ti prepune

svakojakog blaga.

Zašto onda brineš o siromaštvu?

Ti si Josip, prelijep, snažan,

čvrst u vjeri, cijeli si Egipat opio.

Zašto onda brineš

o slijepima za tvoju ljepotu

i gluhima za tvoje pjesme?

Dušo moja, ti brineš previše.


Kažeš da stan dijeliš sa srcem Ljubavi,

da ono ti je najbolji prijatelj.


Kažeš da vrelina si pećnice svake Ljubavi.

Kažeš da Zulfikaru služiš,

čarobnom maču Alijevom.

Zašto onda brineš

o tamo nekom sitnom bodežu?

Dušo moja, ti brineš previše.

Ti znaš svoju snagu.

Ti znaš svoju ljepotu.

Ti znaš svoja zlatna krila.

Zašto onda brineš o sitnicama?


Ti istinska si duša dušine duše.


Ti si sigurnost i utočište duha svih Ljubavnika.

Moj sultane nad sultanima, kralju nad kraljevima

zašto onda brineš?

Nijemo, poput ribe uroni u to more blaženstva.

U najdubljim si vodama najžešće vatre života.

Zašto onda brineš?

уторак, 10. децембар 2013.

NE ZABORAVI
Da anđeli uvijek plešu oko tebe

i da će te čuvati na putu tvom 

a ja ću im se pridružiti u mislima 
 

недеља, 8. децембар 2013.

Ljubav je ta tajna droga koja nas opija i odvodi uvek u novi doživljaj trenutka, uvek u novi svetlosni zagrljaj, uvek u novu sonatu od snova. 

Jedino Ljubav govori uvek drugačijim jezikom, piše pesme drugačijim, bisernim slovima, slaže uvek nove misli i pretvara ih u uvek novi, uvek lepši osjećaj.

Uranjam u taj čarobni izvor Novog Rađanja i osećam da moj um, u svakom novom trenutku, postaje neispisana ploča, da u svakom novom treptaju oka izranja iz tajnovite reke zaborava i kristalno jasne duše uranja u novi zagrljaj Ljubavi.

Copyright © by ♥ Maja Gajicki ♥