Studeni stidljivo i sporo
uvlaci jesen u nasu sobu
i sve cesce kaplje po prozorima.
Evo sto se trenutno dogadja,
odjevena osmjehom
lijezes na moje usne,
a tvoje savijeno tijelo
pokriveno mjesecinom,
upija vlazne mirise noci
i sapatom ispraca listopad.
U tebi je sve raskosno,
sve je ljubav.
Tvoje ruke su ziva vatra,
ruke su ti zagrljaji
obasjani krunom zvijezda.
Zavodljiva si i topla,
odjevena u osmjeh
i s tobom sam miran,
uvijek u proljecu lezim.
Listam slicno srebrnoj brezi,
trenucima njeznih uzdaha
i kad me zedj potrazi
ili hladnoca umori,
bezbrizan u tebi zaspem,
usnem ravnicu u predvecerje
i pokrijem se tvojim cednim dodirima.
Gdje imam ljubavi kao u tebi?
Gdje imam toliko sretne i pune ljubavi?
Imam je u tvojim ocima,
na mojim usnama lezi.
I dok listopad kaplje po prozorima,
a studeni stidljivo ulazi u nasu sobu,
odijeva me osmjehom...
Zal Kopp
Нема коментара:
Постави коментар