Uvijek Želim

Uvijek mogu na dalekim putovanjima 

svoj život osloniti na tebe. 

Mogu se kao mjesec obući u želju 

i mogu rubom plavog neba 

sa mekih visina sići, 

ali uvijek moram promatrati 

kako radosna na postelji sjajiš.

Moram, jer si izvor moje duše 

i srebrne niti u tebi gore. 

Želim s tom tišinom pogleda 

u tebi probuditi strast 

i mirisima izazvati čelo. 

Želim te u toploj boji zagrljaja, 

u naručju zaspalih ruku, 

u vremenu naše ljubavi.

Moji su te uzdasi uvijek željni 

i osjećaju kako niz moje tijelo 

slatko kaplješ mjesečinom, 

kako se sanjiva oko moga struka 

kao prsten u crvene vatre izvijaš 

i kružiš mojom zrelošću 

kao odraz vrelih dodira. 

Vrhovima prstiju uvijek želim 

tvoje obrise otkopčavati 

i na mojim vlažnim usnama 

tvoju drhtavu nježnost imati. 

Želim da tvoja nagost nalik kapi vremena 

kao tanki šapat zvijezda leti kroz moje prste. 

Uvijek želim ispijati mekoću tvojih grudi, 

a tvoj dah što cvjeta u mom tijelu, 

tvoj dah moja misao hoće, 

jer dok sluša beskrajni zvuk čežnje 

kako prema nebu noćima travu diže 

bistri je glas tvoga bića bekrajno uzbuđuje.

Zal Kopp