Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svjetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim...

Tvoje useljenje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja dobra
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni
Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

~ Josip Pupačić ~