Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata,
pa snom jutarnje rose u miris legao,
jer kad snivaš,
mojim pogledom postaješ zvjezdani dah,
a u mojim njedrima okus meda.

Milo si moje biće
i otkako u mom osmjehu spavaš,
ja te mjesečevim poljupcima dojim,
svakom tvojom misli cvjetam
a nad bijelim čelom
udahnjujem ljubav i u dušu stavljam.

Koliko te samo snenu tako volim,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim
po cijelu noć u tebi treperim,
nježno čežnjom uznosim
i proplancima bezbrižnosti pokrivam.

Tiha si i ja te takvu vodim
poput lista što plovi,
tiho se i u tebi ljubim
kad sa kapima kiše preseliš u šapat
tihom, ja te strastveno volim,
dok svoje snove prostireš u meni.

~ Zal Kopp ~