Negde kud nikad nisam putovao, srećne iznad svakog iskustva,
tvoje oči čuvaju svoj mir; u tvom najkrhkijem pokretu ima nečeg što me zatvara, ili što ne mogu taći jer je suviše blizu.
tvoj najlaganiji pogled lako će me rastvoriti mada sam se zatvorio poput prstiju, uvek me otvaraš¡ listak po listak kao što proleće otvara dodirujuci vešto, zagonetno, svoju prvu ružu
a ako želiš da me zatvoriš¡, ja i moj život sklopićemo se veoma lepo, najednom, kao da srce ovog sveta zamišlja kako se sneg brižljivo svuda spušta;
ništa što možemo sagledati na ovom svetu nije ravno snazi tvoje neodoljive krhkosti:
njeno mi tkanje nameće boju svojih predela, pruža mi smrt i vekove
Večnost sa svakim udisajem (ne znam što je to u tebi što zatvara i otvara; jedino nešto u meni shvata da je glas tvojih očiju dublji od svih ruža)
Niko, čak ni kiša, nema tako malene ruke
Nosim tvoje srce sa sobom
Nosim tvoje srce sa sobom (nosim ga u svom srcu)… Nikada nisam bez njega (gde god idem, ideš i ti, draga; i sve što sam uradio, tvoje je delo, moja draga)…
Ne bojim se sudbine (jer moja sudbina si ti, slatkišu)… Ne želim svet (jer, najlepša, ti si moj svet, moja istina)…
Ti si ono na šta Mesec uvek misli i pesma koju Sunce uvek pevuši, to si ti…
Ovo je najdublje čuvana tajna koju ne zna niko.
To je koren svih korena i pupoljak svih pupoljaka i svod svih svodova onog drveta zvanog život; koje raste više no što se duša može nadati i dublje no što um može sakriti… To je čudo koje održava zvezde rasutim. Nosim tvoje srce sa sobom ,,nosim ga u svom srcu…"
Edward Estlin Cummings
Нема коментара:
Постави коментар